album-art

00:00

VIDEO DANA

Balkanskom ulicom gost Džej Ramadanovski

 

(FOTO) EVO KAKO SU ME UHAPSILI: Ovo je iskaz Radovana Karadžića koji je SKRIVAN OSAM GODINA!
Na dan hapšenja, u petak 18. jula 2008, bio sam u stanu na Novom Beogradu u Ulici Jurija Gagarina 267/19… Uveče oko 21 čas krenuo sam u Batajnicu da gledam turnir “Milica Rakić”… Autobus je iznenada stao, prišla su mi dvojica i uhvatili su me, jedva sam stigao da se prekrstim… Držali su me tri dana u ćeliji pod zemljom!

Radovan Karadžić (71), bivši predsednik Republike Srpske koji je 24. marta pred Haškim tribunalom osuđen na 40 godina robije zbog navodnih ratnih zločina, uhapšen je u Zemunu 18. jula 2008. godine kada je gradskim autobusom krenuo u Batajnicu da gleda fudbalski turnir “Milica Rakić”.
Karadžić je sve o svom hapšenju, ali i o višegodišnjem skrivanju i bekstvu od haške potere ispričao na saslušanju 25. i 28. jula 2008. godine. Informer je došao do zapisnika sa tog saslušanja i ekskluzivno ga objavljuje.

Radovan Karadzic, Dragan Dabic, HAPSENJE karadzica, tajna hapsenja, hag, radovan

UHAPSEN Radovan Karadzic kao Dragan Dabic

Prvi predsednik Republike Srpske ovim svedočenjem je demantovao zvaničnu verziju hapšenja, prema kojoj je, maskiran u doktora Dragana Dabića, uhapšen u akciji obaveštajnih službi 21. jula 2008. u autobusu na liniji 73. Iskaz Radovana Karadžića prenosimo u celosti:

 

 

U petak, 18. jula 2008. godine, ja sam se nalazio u Novom Beogradu, u svom stanu u Bloku 45, Ulica Jurija Gagarina 267, u stanu broj 19, u stanu koji sam iznajmio za stanovanje. Bilo je nešto oko 21 čas kad sam iz tog stana krenuo u Batajnicu da odgledam fudbalski turnir “Milica Rakić”.

To su noćni turniri koji se održavaju noću u osnovnoj školu u Batajnici i to traje do duboko u noć. Radi se o fudbalerima amaterima, a ja volim da gledam amatere, pogotovo što su oni ovde školskog uzrasta. Nakon toga imao sam nameru da produžim za Vrdnik, koji se nalazi ispod Fruške gore.

Mislio sam kontrola

Na ulaznoj stanici nije bilo putnika. Autobus se postepeno popunjavao, ali ja to nisam gledao jer sam čitao knjigu. Posle jedne stanice iza Zemuna, u zoni nekog poljoprivrednog zemljišta, autobus je neočekivano stao van stanice. Bilo je tada nešto oko 21.30 časova. Meni su prišla dvojica ljudi u civilu, čija lica nisam mogao dobro zapaziti. Jedan je stao sa strane, stavio ruku na moje rame, a drugi prošao napred, brzo rasklopio nekakvu legitimaciju koju nisam mogao da identifikujem i naredio mi da pođem sa njima.

hapsenje, radovan karadzic, maskiranje, otmica, dragan dabic, ratni zlocin, istina o karadzicu

HAPSENJE U BUSU:Radovan Karadzic kao Dragan Dabic

 

Mislio sam da se radi o kontroli i posegnuo sam rukom za džep da izvadim autobusku kartu. Oni su me sprečili i još oštrije naredili da pođem sa njima, uhvativši me za obe ruke, jedva sam uspeo da se prekrstim…

Izveli su me iz autobusa i okrenuli prema njima. Tokom izvođenja jedan od njih mi je pokrio oči mojim šeširom, tako da nisam video svoje korake, pa sam posrtao. Okrenuli su me prema njivama. Autobus je otišao. Potom je došlo vozilo u kojem su me seli na zadnje sedište, a sa obe strane je seo po jedan od tih ljudi. Na prednjem sedištu, osim vozača, bio je i neko ko je bio kao neki vođa jer je mobilnim telefonom obaveštavao nekoga da se vraća i verovatno ga je neko s kim je pričao telefonom pitao da li je obavio posao.

Zvanična verzija hapšenja

Prema zvaničnim, vrlo šturim informacijama, Karadžić je uhapšen 21. jula 2008. godine oko 21 sat u autobusu na liniji 73. 
Savet za nacionalnu bezbednost, na čijem je čelu tada bio predsednik Srbije Boris Tadić, saopštio je da je Karadžić uhapšen akcijom srpskih službi bezbednosti, dok je MUP istakao da policajci nisu učestvovali u lociranju i hapšenju Karadžića.
Rasim Ljajić, predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, 22. jula 2008. godine izjavio je da je Karadžić uhapšen dan ranije, u ponedeljak, u akciji koja je počela posle podne i trajala oko devet sati.

 

Lisice mi nisu stavljali, ali mi je čovek sa moje leve strane držao ruke. U tom trenutku nije bilo nekog saobraćaja. Moguće da je saobraćaj bio obustavljen. Čini mi se da je auto bio okrenut u suprotnom pravcu od kretanja autobusa.
Vozilo je bilo tamno, crne boje. Više nije bilo nikakve komunikacije između ovih lica. Komunikacija je bila mobilnim telefonom. Taj je rekao “vraćamo se”, a na pitanje sa druge strane žice rekao je samo “da, da”.

Vožnja je trajala više od pola sata. Bilo je neke gužve, ali su oni vozili neregularno, što znači da su preticali i na neki način su uspevali da druge obuzdaju. Vozili su oštro, brzo i imali su prednost. Mislim da je bilo neke sirene, a lampe nije bilo. Ostala vozila su ih propuštala.

Tajanstvena ćelija

Vozilo je došlo do neke zgrade. Primetio sam da je na ulasku, da li je u dvorište ili u samu zgradu, postojao onaj ram za elektronsku identifikaciju metala. Nikakve rampe nije bilo. Ta zgrada ima poseban ulaz koji se odnosi na tu jedinicu. Tu je kuhinja i ćelija. Detektor za metal sam video ispod šešira. Kada sam ušao u tu zgradu i u ćeliju, skinuli su mi šešir. Ja sam sa šeširom na glavi sproveden kroz jedan hodnik. Na kraju tog hodnika, zatvoren sam u jednu prostoriju, odnosno uveli su me u tu prostoriju, gde su mi skinuli šešir i onda sam mogao jasno da vidim tu prostoriju. Zidovi te prostorije su bili tamne boje.

Preko zidova je bio nalepljen itison bordo boje, koji je bio do pola zida. Od pola je bio zid takođe tamnije boje. Kako sam ušao na vrata te prostorije gde sam bio zatvoren, sa leve strane se nalazi jedan manji krevet. Uzglavlje tog kreveta bilo je uz zid. Kad se pogleda na uzglavlje, sa desne strane,

 

nalazi se jedan mali stočić koji je fiksiran za zid i za pod, više je ličio na sanduk.
Na drugom zidu, desno od kreveta, nalazila se i fiksirana stolica i još jedan takav sto. I stolica je ličila na kutiju, kao sanduk. Ta prostorija je bila 2,5 x 2,5.

radovan karadzic, presednik republike srpske, ratni zlocin, hag, hapsenje, istina, milan dabic

KAKO JE UHAPSEN RADOVAN KARADZIC

Tanjug

Prostorija nije imala dnevnog svetla i nije bio prozor. Svetlo je bilo na zidovima, ispod plafona, zastakljeno mlečnim staklom i fiksirano. Svetlo je bilo nezadovoljavajuće i uznemiravajuće. Nakon kraćeg čitanja bolele su me oči. Obećali su da će nešto uraditi na tome.

U jednom trenutku svetlo je nestalo i vratilo se po tipu uključenja agregata, što znači da je svetlo bilo sa manjim naponom. Prema ulaznim vratima, u istoj toj prostoriji je toalet sa čučavcem. Na vratima prostorije su bile metalne rešetke.

Sunce kao časovnik

Kad smo ušli u prostoriju i kad su mi skinuli šešir sa lica, rekli su mi da izvadim sve iz džepova. Mene su u tu prostoriju dovela mislim druga dvojica, a ne oni koji su prišli u autobusu. Oni su bili snagatori. Ja sam kod sebe imao dva mobilna telefona: 064/393-30-95 i 062/187-74-84, ključeve od stana, švajcarski nožić kao privezak i jedan fleš memori stik sa četiri gigabajta.

Imao sam futrolu od vozačke dozvole, a unutra je bila lična karta, bankovne kartice i vizitkarte.

Nije video kuda ga voze
Vožnja kolima je trajala više od pola sata. Vozili su oštro, brzo. Mislim da je bilo neke sirene, ostala vozila su ih propuštala.

Imao sam i dva harmonizera moje izrade, kojim održavam svoje zdravlje. To sam stavio na sto. Oni su to pokupili i odneli, bez ikakvog zapisnika. Pritom, ta dvojica ništa nisu pričali. Kad su pokupili dokumenta, oni su se okrenuli i zaključali rešetke. Vrata nisu zaključavali, bila su blokirana, samo su rešetke zaključali.

Tu ostajem tri dana. Ja sam se, što se vremena tiče, orijentisao tako što bih prilazio tim rešetkama i kroz njih sam mogao da vidim kuhinju i dnevno svetlo. Kuhinja je u nivou tla i u nju je prodirala dnevna svetlost. Tako sam ja sigurno znao da sam u toj sobi proveo ukupno tri dana i tri noći. Proveo sam dakle, noć petak na subotu, noć subotu na nedelju, nedelju na ponedeljak.

Drugog dana došao je jedan čovek, za koga pretpostavljam da je oficir i viši po činu od ostalih koji su bili sa njim. Oni su svi bili u civilu, a po načinu na koji su mu se drugi obraćali, zaključujem da je njihov pretpostavljeni. Taj čovek se interesovao i pitao zašto ne jedem. Ja sam rekao da je to iz ličnih razloga, da nemam nikakve zahteve i da nije protest.

informer.rs

Oni su redovno i dalje donosili obilje voća, doručak, ručak i večeru, uz ponude da odaberem šta želim da jedem i da mi se napravi za jelo u pogledu zdrave hrane. Posle toga su još nekoliko puta insistirali da jedem, taj i još jedan viši po rangu, i rekli su mi da ako mi se nešto desi, dovodim rukovodstvo Srbije u neprijatni položaj time što ne jedem.

radovan karadzic, dokumen, hapsenje karadzica, hag

HAPSENJE radovan karazic

Rekao sam im da nikoga ne izveštavaju o tome da ja ne jedem, da je to privatna stvar, da ja ne protestujem i ne štrajkujem. Tražio sam da li će sa mnom neko da razgovara, a oni su rekli da će to biti kad dođe vreme. To “kad dođe vreme” rekli su mi ti mladići koji su bili tu i koji su me čuvali.

radovan karadzic, hapsenje, tajno hapsenje karadzica, otmica karadzica, hag, srbija, republika srpska

Radovan Karadzic:Držali su me tri dana u ćeliji pod zemljom!

Potpuna izolacija

Bilo je četiri ili šest mladića koji su me čuvali. Oni su se smenjivali. U početku ih je bilo po dvojica u jednoj smeni, a kasnije bi dolazili i drugi. Svi ti mladići koji su me čuvali bili su starosti oko 30 godina. Srednje visine do visoki. Jedan je bio kratko ošišan, crne kose, dugačkog lica. Drugi je bio neupečatljivog izgleda, svetlije kože lica.

 

Ostalih ne mogu da se setim. Taj za koga kažem da je viši po činu u odnosu na ove koji su me čuvali tražio je da mi donesu dnevnu štampu. Oni bi to organizovali, ali bi to trajalo nešto duže. Povremeno bih čuo i zvuk aviona iznad prostorije gde sam boravio.

U više navrata molio sam mi dopuste da pošaljem SMS poruku bilo kome od mojih prijatelja, na kojoj bi samo pisalo da je sve okej, da me ne traže po bolnicama i mrtvačnicama, to mi nisu dozvolili. Onda sam ih molio da im ja dam broj i tekst, da oni pošalju takvu poruku, ali ni to nisu hteli. Kad kažem “prijatelje”, mislim na prijatelje koje sam stekao dok sam koristio ime dr Dragan Dabić. To sam mislio na moje prijatelje i pacijente koje sam lečio…

Bivši predsednik Republike Srpske dr.Radovan Karadžić izručen je noćas (30.jula,2008.) Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

izvor:Informer/Rado XXL

 

 

 

 

Lider radikala Vojislav Šešelj oslobođen je po svih devet tačaka optužnice, saopštilo je veće haškog tribunala. Šešelj sa osmehom dočekao vest, region šokiran.

Haški tribunal oslobodio je lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja po svih devet tačaka optužnice, koja su ga teretile da je govorom mržnje podsticao i podržavao ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tokom ratnih sukoba i proterivanje Hrvata iz Vojvodine.

Vojislav Šešelj je od danas slobodan čovek – rekao je sudija Antoaneti.

Pre nego što je izgovorio ove reči Antoaneti je rekao da lider radikala nije kriv ni po jednoj od tačaka optužnice.

– Po tački 1. – progon i zločin protiv čovečnosti: Nije kriv; Tačka 4. ubistvo: Nije kriv; Tačka 8. mučenje: Nije kriv; Tačka 9. okrutno postupanje: Nije kriv; Tačka 10. deportacije: Nije kriv; Tačka 11. nehumana dela: Nije kriv;  Tačka 12. Razaranje i pustošenje: Nije kriv; Tačka 13. Uništavanje religijskih i obrazovnih objekata: Nije kriv; Tačka 14. pljačkanje javne i privatne imovine: Nije kriv – nabrajao je predsednik pretresnog veća.

Šešelj je izricanje presude dočekao u Beogradu. Podsetimo, u svom nalogu od 16. marta, veće je ocenilo da nije potrebno Šešelja dovoditi u Hag, ali mu je ila ostavljena mogućnost da prati ovu presudu putem video-veze, što je Šešelj odbio.

Nakon izricanja presude, u prostorijama Srpske radikalne stranke usledilo je slavlje. Lider radikala se potom pojavio pred novinarima i poručio da je mogao “bar malo da dobije, da neprijatelji ne bi besneli”.

Domaća javnost pozdravlja i osuđuje presudu Šešelju, a Tužilaštvo Haškog tribunala je poručilo da je “uzelo na znanje presudu” i da će razmotriti da li ima osnova za žalbu.

Presuda Šešelju glavna je vest u svim svetskim medijima. Sajt Bi-Bi-Si ispratilo je izricanje presude lideru radikala uz opasku da je oslobođen “srpski ultranacionalista”.

Burno su reagovali mediji u regionu, ali i bosanski i hrvatski zvaničnici.

Od šoka ne može da se oporavi ni sudija Flavija Latanci. Ona je u izdvojenom mišljenju, u odnosu na oslobađajuću presudu iznela svoje  stavove zašto je glasala drugačije od dvojice kolega u sudskom veću, odnosno zašto smatra da je Šešelj kriv za optužbe za koje se tereti.

On je, za razliku od dvojice kolega – sudija Žan Klod Antoanetija i Mandiaje Ni Janga, uverena da je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izvršen rasprostranjen i sistematski napad, kao i da su u tom kontekstu počinjeni zločini protiv covecnosti, između ostalog i u Vojvodini, navodi se u sažetku njenog delimično suprotnog mišljenja koje je objavio tribunal.

Navodi i da smatra da većina članova veća prilikom donošenja presude nije uzela u obzir klimu zastrašivanja kojoj je Vojislav Šešelj izlagao svedoke, kao i da veće nije pružilo dovoljno obrazloženja, ili nikakvo obrazloženje, kojima bi potkrepilo svoje zaključke.

Latanci je takođe zakljucila da su njene kolege oslanjaju na razloge koji nisu relevantni da bi se isključila odgovornost Vojislava Šešelja “čime je presuda prepuna razmatranja koja se odnose pre na ius ad bellum i na ustavno pravo bivše Jugoslavije nego na ius in bello”.

Na osnovu predočenih dokaza sudija Latanci je uverena da je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izvršen rasprostranjen i sistematski napad, kao i da su u tom kontekstu počinjeni zločini protiv čovečnosti, između ostalog i u Vojvodini (Srbija), navodi se u dokumentu.

On je, nasuprot većini u veću, zaključila da je veće usvojilo brojne dokaze koji utvrđuju postojanje udruženog zločinackog poduhvata koji je imao za cilj da primora neSrbe da napuste delove bivše Jugoslavije činjenjem zločina. Slično tome, zaključila je da su ispunjeni svi uslovi da se Vojislavu Šešelju izrekne osuđujuca presuda za fizičko počinjenje krivicnog dela progona putem direktnog i javnog omalovatavanja nesrpskih civila u govoru odrtanom u Hrtkovcima 6. maja 1992. Ona smatra da postoje dovoljni dokazi potrebni za zaključak da je Šešelj podsticao zločine koji mu se optužnicom stavljaju na teret (sa izuzetkom pljačke) putem svojih huškačkih govora.

Takođe je zaključila da nijedan razuman presuditelj o činjenicama nije mogao da odbaci odgovornost Vojislava Šešelja za pomaganje i podržavanje pružanjem materijalne i moralne podrške svojim dobrovoljcima kao i svojim značajnim doprinosom zločinima koji su ti dobrovoljci počinili.

Tok suđenja

Presudu je čitao predsednik pretresnog veća sudija Žan Klon Antoaneti. On je rekao da se čita sažetak presude, da je tokom procesa salušano 99 svedoka, da prikupljeno 1400 dokaznih predmeta, kao i da presuda broji više od 100 strana.

Antoaneti je podsetio da Tužilaštvo tvrdi da je Šešelj učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu sa Slobodanom Miloševićem, vojnim i paravojnim snagama, “četnicima” i “šešeljevcima”.

– Glavna uloga Vojislava Šešelja bila je rasparivanja mržnje i regrutovanje dobrovoljaca koji su išli na teren, pa integrisani u srpske snage, koje su delovale u BiH i Hrvatskoj – saopštilo je Veće.

Antoaneti je rekao da tužilac ne tvrdi da je Šešelj bio vojni starešina, ali mu pripisuje velika ovlašćenja u zonama sukobama, koje je Šešelj navodno posećivao da bi “osnažio moral dobrovoljaca”. Tužilac tvrdi da je Šešelj imao direktna ovlašćenja nad dobrovoljcima, ali i da je neke čak i odlikovao dodelivši im titulu vojvode, koju je i sam nosio.

Drugi deo tužbe se odnosi da je Šešelj počinio više krivičnih dela i da je omalovažavao nesrpsko stanovništvo u Vukovaru i da je pozivao na njihovo proterivanje sa tih područja.

Antoneti je rekao da je optužnica više puta menjana i da sada sadrži 9 tačaka, od kojih se tri tačke odnose na zločine protiv čovečnosti, a šest na na ubistvo, mučenje, bezobzirno razaranje sela, hotimično uništavanje objekata posvećenih religiji i pljačkanje javne i privatne imovine.

– Tačka 1. progon, deportacija tačka 10. nehumana dela tačka 11., tačka 6. ubistvo, tačka 8. mučenje, tačka 13. hotimično uništavanje objekata namenjenih religiji ili obrazovanje, tačka 14. pljačka javne imovine… – nabrojio je Antoaneti.

– Vojislav Šešelj se po svim tačkama optužnice izjasnio da nije kriv i branio se sam bez pomoći branioca – podsetio je Antoaneti i dodao da je Šešelj aktivno učestvovao u prvoj fazi postupka.

– Osporavao je legalnost međunarodnog suda i kredibilitet svedoka- istakao je Antoaneti.

Rečeno je i da je većina članova Veća došla do konstatacije da Tužilaštvo pravi razliku između krivičnih dela koje je počinio Šešelj i dela koja su počinjena u okviru zločinačkog poduhvata, ali nije dosledno do kraja, pa se stiče utisak da je Šešelj po svim tačkama optužen za zločinački poduhvat.

Sudija je istakao i da tužilac nedosledno koristi termine “nasilje” i “zločin”.

On je istakao i da veće smatra da su optužnica i dokazni predlozi tužilaštva puni nejasnoća i nedoslednosti, što je zakomplikovalo rad i tužilaštva i odbrane i sudskog veća.

ZAKLJUČCI VEĆA:

Veće je uvrstilo u spis veći broj publikacija Vojislava Šešelja i to nam je jasan pokazatelj da li se Šešelju mogu pripisati govori koji se u tim publikacijama citiraju.

– Takođe, uvrstili smo i pismene izjave svedoka, koji su prvobitno dali u korist tužilaštva, a zatim su tokom svedočenja delimično ili potpuno pobijali to što su dali u pisanim izjavama. Veće je razmotrilo svako svedočenje posebno – rekao je Antoaneti a potom dodao da su veću predočeni obimni dokazi u vezi sa hronologijom događaja koji su doveli do raspada bivše Jugoslavije.

– U martu 1990 godine Vojislav Šešelj je osnovao SPO sa Vukom Draškovićem. Nakon nesuglasica između njih dvoje u junu iste godine je osnovao Srpski četnički pokret čiji je bio predsednik, a potom je u februaru 1991. osnovana Srpska radikalna stranka. SRS je uglavnom preuzeo ciljeve SČP, koji su predviđali osnivanje “Velike Srbije” – rekao je Antoaneti.

Nakon toga je saopšteno da je veće detaljno istraživalo ko su bili “Šešeljevci” kako ih ne bi brkali sa “četnicima”.

– Analiza dokaza pokazala je da su se “Šešeljevci” mogli identifikovati po fizičkom izgledu i odeći, ali da to nije bilo odlučujuće. Veće je pažljivo identifikovalo pojedince povezane sa SRS, umesto da sve “četnike” poveže sa Šešeljem – saopštilo je Veće.

Šešelj nije povezan sa paravojnim formacijama

Veće je reklo da nema dovoljno dokaza da je Vojislav Šešelj bio povezan sa paravojnim formacijama.

– Sud je našao da su Šešeljevi dobrovoljci bili “moralno potčinjeni” lideru SRS, ali ne i pod njegovom vojnom komandom kada su učestvovali u borbenim dejstvima – reklo je veće.

Veće konstatovalo da ne postoje pravni elementi za zločine protiv čovečnosti

Antoaneti je istakao da dokazi ne dokazuju da se u Hrtkovcima radilo o organizovanom napadu na hrvatsko stanovništvo, kao i da je većina članova Veća konstatovala da Šešelj nije direktno učestvovao u proterivanjima Hrvata iz Hrtkovaca, kao i da Tužilaštvo ne bi trebalo da zahteva direktnu, već indirektnu odgovornost za progon.

– Ne postoje pravni argumenti za bilo kakvu krivičnu odgovornost za zločine protiv čovečnosti – naveo je Antoaneti i dodao da Tužilaštvo nije dalo dovoljno dokaza za zločine ubistva nesrpskih zatočenika kod Sarajeva, mučenje kod Zvornika, pljačkanje privatne i javne imovine u Vukovaru…

Ratni zločini – veće smatra da je utvrđeno postojanje oružanog sukoba u Hrvatskoj u vreme na koje se donosi optužnica.

Tužilac nije predočio dovoljno dokaza da bi se utvrdilo da su počinjena sledeća krivična dela:

Ubistvo na području Crne reke, okrutno postupanje prema zatočenicima na Ovčari, okrutno postupanje u skladištu Velepromet, mučenje u kasarni, ubistvo civila oko Sarajeva, pljačke imanja kod Vukovara.

Nije kriv za pustošenje sela i gradovasaopštilo je Veće.

Tužilac NIJE dokazao postojanje udruženog zločinačkog poduhvata.

Nije postojalo podsticanje za ratne zločine. Većina članova veća smatra da Tužilaštvo nije dokazalo da nije postojala uzročno posledična veza između Šešeljevih govora i zločina koji su počinjeni u Mostaru, Zvoniku i širem području Sarajeva.

PRESUDA:

VEĆE PO TAČKI 1. – PROGON I ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI – OPTUŽENI NIJE KRIV

TAČKA 4. – UBISTVO – OPTUŽENI NIJE KRIV

TAČKA 8. MUČENJE – OPTUŽENI NIJE KRIV

TAČKA 9. OKRUTNO POSTUPANJE – OPTUŽENI NIJE KRIV

TAČKA 10. DEPORTACIJA – OPTUŽENI NIJE KRIV

TAČKA 11. NEHUMANA DELA – OPTUŽENI NIJE KRIV

TAČKA 12. RAZARANJE I PUSTOŠENJE – OPTUŽENI NIJE KRIV

TAČKA 13. UNIŠTAVANJE RELIGIJSKIH I OBRAZOVNIH OBJEKATA – OPTUŽENI NIJE KRIV

TAČKA 14. PLJAČKANJE JAVNE I PRIVATNE IMOVINE – OPTUŽENI NIJE KRIV

– Ovom oslobađajućom presudom po svih devet tačaka optužnice, nalog za hapšenje od juna 2015. godine postaje bezbedan. Vojislav Šešelj slobodan čovek – rekao je Antoaneti.

izvor:alo/radio XXL

U Haškom tribunalu danas u 14 sati počelo izricanje prvostepene presude bivšem predsedniku Republike Srpske i vrhovnom komandantu Vojske RS Radovanu Karadžiću

15.40 – Veće je donelo presudu u iznosu od 40 godina zatvora.

15.29 – Veće smatra da je optuženi znao da hiljade zarobljenika predstavljaju veliki procenat muslimanskog stanovništva u Srebnici, a uprkos tome se složio sa tim i nije sprečio eliminisanje, već naredio da se premeste i ubiju. Zaključak Veća je da je postojala namera o uništavanju bosanskih muslimana, ali napominje da može da zaključi da se optuženi složio sa zajedničkim ciljem i ne može biti odgovoran za ubistva i progone koji su se desili pre tog razgovora sa Deronićem.

15.17 – Povodom tačke optužnice o Srebrenici, Veće smatra da je postojala jasna namera da se ubije svaki vojno sposoban musliman iz Srebrenice i Veće zaključuje da je optuženi zajedno sa Mladićem napravio dugoročni plan i da je postojala namera da se trajno i namerno ukloni muslimansko stanovništvo.

radovan karadzic, hag, izricanje presude, 40 godine robije

radovan karadzic sluca presudu u hagu

15.01 – Povodom tačke optužnice o taocima i otmici, veće je prosudilo da je Karadžić kriv, jer smatraju da su namerno zatočeni da bi se izbegli NATO napadi, što ukazuje na krivičnu odgovornost optuženog.

14.57 – Veće je konstatovalo da je namera Sarajevsko-romanijskog korupsa bila da gađaju civile i korsite neselektivnu i preteranu vatru.

“Sarajevosko-romanijski korpus je granatirao Sarajevo sa namerom da teroriše civilno stanovništvo. Veće kostatuje da je u sred te kampanje ranjeno i ubijeno na hiljade civila. Svi civili koji su živeli u gradu pretpreli su silni strah, velike muke, nikada nisu znali kada će se naći na merti Sarajevsko-ramnijskog korpusa”, saopštilo je Veće.

U nastavku čitanja presude Radovanu Karadžiću, po optužbama za zločine u Sarajevu, predsednik sudskog veća Haškog tribunala tribunala O Gon Kvon rekao je da veće smatra da je optuženi kriv za zločine u Sarajevu. “Optuženi je kriv za ubistva, napade na civile i teror”, rekao je sudija.

14.48 – Civili u Sarajevu su ubijani dok su išli po vodu, pucano je po deci, navodi Veće.

https://www.youtube.com/watch?v=ZzPi8I4ooaM

14.43 – U zaključku vezano za opštine, optuženi snosi individualnu krivičnu odgovornost za progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno preseljenje, zaključilo je Veće.

14.33 – Premijer Aleksandar Vučić zakazaće za sutra vanrednu sednicu vlade, a jedina tema će biti presuda Radovanu Karadžiću.

14.17 – Haški sud nije našao da je bilo genocida u opštinama koje su u optužnici navedene pre optužbi za zločin genocida u Srebrenici.

14.00 – Počelo je izricanje presude.

hag, tribunal, presuda karadzicu, 40 godine radovanu karadzicu

haski tribunal, predusa radovanu karadzicu

12.30Uhapšena Florans Artman, nekadašnja portparolka Haškog suda, u vreme kada je glavna tužiteljka bila Karla del Ponte.

12.17 – Direktor policije RS: Nema informacija da su u Prijedoru porasle tenzije. Gojko Vasić kaže da nema informacija da su porasle tenzije na području Prijedora zbog izricanja presude, kao i da policiji nisu najavljena nikakva okupljanja građana. On je dodao da je MUP RS svakako pojačao mere bezbednosti na celoj teritoriji tog entiteta.

11.23 –  Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik dao je kratak intervju za list “Fajnenšl tajms” u kom je rekao da Haški tribunal nije pravna institucija već isključivo politička. On je dodao da odluke ovog tribunala nisu doprinele pomirenju, već podstiču na nove podele i destabilizaciju regiona.

11.23 – Današnji događaj u Haškom tribunalu nije donošenje presude Radovanu Karadžiću, nego njeno čitanje. Presuda je davno napisana, smatra Radovanov rođak Simeon Ćićo Karadžić (65) koji sa 90-godišnjom majkom živi u rodnom selu Karadžića – Petnjici – udaljenom oko tri kilometra od Šavnika na putu prema Žabljaku.

11.15 – Interesovanje za praćenje izricanja presude Radovanu Karadžiću je ogromno. Mediji su počeli da se okupljaju ispred zgrade Haškog tribulala.

10.00 Plavšićeva: Ne verujem da bi se Radovan pokajao. Jesam se pokajala za ono što se ratnih godina dešavalo u Bosni i Hercegovini, ali nisam sigurna da bi se i Radovan Karadžić poneo isto, rekla je nekadašnja predsednica Republike Srpske Biljana Plavšić.

predsednica ,Republike Srpske, Biljana Plavšić , radovan karadzic, hag, haski tribunal

predsednica Republike Srpske Biljana Plavšić I Karadzic

Foto: Profimedia

Podsetimo, Karadžić (70), koji je bio i lider Srpske demokratske stranke, optužen je u dve tačke za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, tokom rata u BiH 1992-95. U preostalih devet tačaka, optužnica ga tereti za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana dela, terorisanje civilnog stanovništva, nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca.

Ta krivična dela kvalifikovana su kao zločini protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja rata.Optužbe protiv Karadžića usredsređene su na progon Muslimana i Hrvata širom u BiH 1992-95, koji je u sedam opština imao razmere genocida; kampanju artiljerijskih i snajperskih napada u cilju terorisanja stanovništva Sarajeva tokom rata u BiH; uzimanje osoblja Unprofora za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995.

RADOVAN KARADZIC, DRAGAN DABIC, HAG, TRIBUNBAL, REPUBLIKA SRPSKA, PRESUDA, 40GOD ROBIJE

RADOVAN KARADZIC KAO DRAGAN DABIC

Presudu Karadžiću izreći će raspravno veće kojim predsedava Ogon Kvon (O-gon Kwon) iz Južne Koreje. Članovi su sudije Hauard Morison (Howard Morisson) iz Velike Britanije i Melvil Berd (Melville Baird) iz Trinidada. U završnim rečima, u oktobru 2014, tužioci su zatražili da sudije Karadžića proglase krivim po svim tačkama optužnice i osude na doživotni zatvor.

Branio se sam, tražio slobodu

Karadžić, koji se branio sam, zatražio je da bude oslobođen, tvrdeći da tužioci nisu dokazali njegovu krivicu tokomK suđenja.S komandantom Vojske RS Ratkom Mladićem, Karadžić je u optužnici označen kao ključni učesnik u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno uklanjanje, putem zločina, Muslimana i Hrvata sa teritorija širom BiH koje su srpski lideri proglasili svojim.Učesnici u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, s Karadžićem i Mladićem bili su, prema optužnici, i Momčilo Krajišnik, Slobodan Milošević, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Mićo Stanišić, Momčilo Mandić, Jovica Stanišić, Franko Simatović Frenki, Željko Ražnatović Arkan i Vojislav Šešelj.

RATKO MLADIC I RADOVAN KARADZIC, RAT U BODNI, RAT, HAG, PRESUDA, HASKI TRIBUNAL, RATNI ZLOCIN

RATKO MLADIC I RADOVAN KARADZIC

Pored genocida nad Muslimanima u Srebrenici sistematskim ubijanjem oko 7.000 muškaraca, Karadžiću se optužnicom na teret stavlja i genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Brčko, Foča, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most, Višegrad, Vlasenica i Zvornik.Proces Karadžiću počeo je u Hagu oktobra 2009, ali je tužilaštvo prvog svedoka pred sudije izvelo tek sredinom aprila 2010

Na kraju dokaznog postupka, u junu 2012, tužioci su tvrdili da su izneli “obilje dokaza” o Karadžićevoj krivici za genocid i progon nesrba.U Karadžićevu odbranu, iskaze je dalo 248 svedoka. Na poziv raspravnog veća, svedočio je jedan svedok. U spis je, tokom suđenja, uvedeno 11.000 dokaznih predmeta, a zapisnik ima 48.000 stranica.

Foto: Facebook printscreen

RADOVAN KARADTIC

Foto: Facebook printscreen

Prvu optužnicu protiv Karadžića za genocid u Srebrenici, Tribunal je podigao krajem jula 1995. Karadžić je, međutim, ostao na slobodi do 21. jula 2008. kada su ga u Beogradu uhapsile vlasti Srbije.U Hag je izručen 30. jula te godine, a u prvom pojavljivanju pred sudijom Tribunala odbio je da se izjasni o krivici. Po pravilima suda, u spis je bilo uvedeno da se Karadžić izjasnio da nije kriv.

Autor: Beta,Foto: Reuters,Foto: Kurir,Foto: Profimedia