VIDEO DANA
Balkanskom ulicom gost Džej Ramadanovski
Velika karijera daleko od naslovnih strana i televizije
Od davne 1968. godine kada je snimio svoju prvu ploču “Nevjernice moja vrati mi se ti” počinje uspon Kemala Malovčića ka estradnom tronu. Mnogi na njegovom mestu bi se poodavno povukli sa scene i uživali u hladovini mirovine.
Međutim, on se ne predaje. Neumorno putuje od grada do grada, mijenjajući zemlje pa i kontinente. Ide svugdje tamo gdje ga njegova vjerna armija fanova traži. Zbog svoje specifične interpretacije nije imao simpatije medija. Daleko od naslovnih strana, televizijskih nastupa i svega onog za šta i sam zna reći “što od muhe napravi medvjeda” punio je i puni dvorane. Na koncertima dovoljna je njegova pojava pa da u publici nastane delirijum.
Otkud takve reakcije publike?
– Teško je reći, kaže Kemal Malovčić. Sve što sam radio u muzici radio sam zbog publike. Što su me “stručnjaci” više napadali, osporavali to su mi davali više snage da istrajem u poslu kojim se bavim. Imao sam i imam podršku publike kakvu malo ko ima, a nju ne može niko prevariti. Dok ta podrška traje biće i Kemala.
Neki tek što su progledali dobiju priliku da se pojave na televiziji.Vas je rijetko bilo na malim ekranima?
– Nikakvo čudo. Svojevremeno, u bivšoj Jugoslaviji, za beogradsku televiziju nisam bio podoban zbog svojih pjesama orijentalnog stila i nadimka Hodža. Na sarajevskoj sam bio nepodoban zbog ekavice. Imam osjećaj da i danas postoji jedan takav embargo što je van svake pameti. Pa onda bi sve Sandžaklije trebalo pobiti jer i oni govore ekavski. Meni su svugdje bivala zatvorena vrata. Jedino nisu mogli zatvoriti ona kroz koja moja pjesma dolazi do srca publike. Istina, nastupi na televiziji danas meni više ne znače ništa, ali u Bosni i Hercegovini ima dosta talentovanih interpretatora, autora, instrumentalista koji nemaju šanse da putem medija publici predstave svoje umijeće. Na naslovnim stranama revija, u televizijskim emisijama pojavljuju se, uglavnom, jedna te ista lica-rođaci i prijatelji urednika i onih čiji džepovi mogu podneti takva “prijateljstva”.
Nerijetko ste, u nekim pisanim medijima, meta zluradih komentara?
– Jedan sam od onih koje novinari mnogo ne vole. Vjerovatno im se više sviđaju guzate i sisate “primadone”. Ni sam ne mogu pobrojati razne neistine koje su o meni plasirali. Nije mi jasno kako nisu imali sluha da postupe po svetom novinarskom pravilu “da čujem i drugu stranu”. Neki nadobudni novinarčići, čuveni dopisnici iz pojedinih sela, razne gazde birtijica preko mene hoće sebi da dignu rejting. Ne znaju da se sa lažima ne može daleko dogurati. S druge strane, često sam van Bosne i Hercegovine te ne stignem sve novine upratiti da bih na vrijeme reagovo na neistine.
izvor: AVAZ/Autor: E. MURAČEVIĆ
