VIDEO DANA
Balkanskom ulicom gost Džej Ramadanovski
Bilo je to još prije 4 godine. Zovem se Lana i imam 34 godina. Iz Zagreba sam i nezaposlena. Moj život dok sam bila mlada je bio dosta jednostavan. Mogla sam si priuštiti sve. Odnosno roditelji su mi mogli priuštiti sve. Završila sam fakultet i nakon toga krenula u samostalan život. Našla sam posao i dobro zarađivala. Naravno tu je došao i dečko koji mi je kasnije postao muž. Zvao se Luka. Bilo je to kao iz bajke. Ono ljubav na prvi pogled. Upoznali su nas naši zajednički prijatelji. On je studirao izvan Hrvatske pa ga nismo viđali, ali odlučio se vratiti. Zaista genijalan momak. Inteligentan, pažljiv, dobar sve što je potrebno za normalan odnos.
I tako nakon nekoliko godina hodanja odlučili smo se oženiti. Počeli smo živjeti zajedno i sve je krenulo kako treba. Imali smo dobar posao, tako da smo si mogli priuštiti dobar život. Putovanja, odjeću, nove aute čak smo i zajedno uzeli veliki stan. Djecu nismo imali jer smo si sami priznali da a takvu obavezu nismo još spremni. Mnogi su nas osuđivali što čekamo, ali htjeli smo biti fer i prema sebi i prema djetetu jer ako u to već krećeš treba biti u tome sto posto što ni jedan ni drugi nismo mogli dati. Bio je to dobar brak. Znate kad se u svemu pokrivate i možete dogovoriti bez problema.
Sad dolazi dio gdje je sve krenulo nizbrdo. Kad ste u braku ili čak može biti veza, osjećate se nepobjedivi, zapravo imate sve što vam treba. Zaštitu i sigurnost da je tu uvijek netko za vas. Zapravo to je nestalo kod mene. Nije Luka bio kriv. Bila sam ja. To je bio kao nekakav prekidač kod mene.
Probudite se i drugačije počnete razmišljati. Nije da mi je falilo nešto. Imala sam sve, ali nešto se u meni dogodilo. Da ne bi ispalo da nam je seks bio loš pa da zbog toga. Ne bio je genijalan. Jednostavno mi se nešto promjenilo u glavi. U početku sam pokušala to prekrivati, ali malo po malo dolazilo je to na vidjelo.
Kako sam putovala u to vrijeme i nije me bilo doma, čak mi je i godilo jer sam imala više solo vremena za razmišljanje o toj situaciji, dogodilo se nešto što nisam mislila da sam sposobna. Neću odugovlaćiti. Upoznala sam nekoga. To je postao moj novi dečko. Da, imala sam muža i dečka.
I sa jednim i sa drugim sam mogla funkcionirati. Nisam ni mislila da je to uopće moguće. Naravno oni nisu znali jedan za drugoga i moj novi dečko nije ni znao da sam udana. Sama sebi sam se čudila kako sam to dobro organizirala. Muž za doma, dečko za van. I išlo je onda. I kad sam shvatila da mogu imat i muža i dečka htjela sam još. I imala sam još. Bili su muž, dečko i dečko.
Znam i sada se pitam što mi je to trebalo, ali to je bio kao neki izazov u to vrijeme. Kažem vam preko noći mi se sve promjenilo u glavi. Htjela sam samo više njih. Dok apsolutno sve nije puklo, pogubila sam se u lažima. Više nisam znala kome sam što lagala pa su počeli shvaćati. I tu je došao onaj dio kad sam priznala mužu i dečku da imam još jednog dečka. Bio je to kao pad niz provaliju. Sve sam izgubila. Muža, posao, stan, prijatelje, obitelj, sve. Potpuno sam sama ostala i još uvijek sam.
Ne mogu se vratiti na početak. Ne mogu opisati koliko je to grozan osjećaj. Probudite se ujutro i nemate nikoga. Našla sam neke nove prijatelje, ali nisu to pravi ljudi koji su godinama bili tu za mene. To su povremeni ljudi s kojima se zabavim za izlazak. Nitko samnom više nije htio imati posla. I nisam ljuta na njih jer sam napravila grozne stvari radi nekakve svoje potrebe, ali ta potreba je bila jača od mene. Nekontrolirana. Nezaustavljiva.
